Melvedin Jašarević:Naukom se bave oni koji je vole a ne oni koji žele profit

0
489

INTERVJU:

Sa Doc. dr. Melvedin Jašarević, pravnim
teoretičarem, ekspertom i Generalnim tajnikom Internacionalnog univerziteta u
Goraždu

Naš
današnji sagovornik je Doc. dr. sci Melvedin Jašarević, Univerzitetski profesor
i Generalni sekretar Internacionalnog univerziteta u Goraždu. Tim povodom,
ukratko ćemo ga predstaviti. Rođen je 1978. godine u Banjojluci, gdje je
završio osnovno obrazovanje. U Travniku je završio srednjoškolsko obrazovanje. Završio
je Pravni fakultet, univerziteta u Sarajevu, a magistarski rad je odbranio na
Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. Doktorsku disertaciju odbranio je na
Pravnom fakultetu Univerziteta u I. Sarajevu. Aktivno piše i objavljuje članke,
naučne i stručne radove iz oblasti pravnih nauka. Dugi niz godina profesionalno
je angažiran na Univerzitetima u svojstvu Generalnog sekretara. Pored toga, u
kontinuitetu je bio angažiran u nastavnom procesu u svojstvu asistenta, višeg
asistenta, a zatim i nastavnika. Izabran je u naučno-nastavno zvanje docenta iz
uže naučne oblasti „Poslovno pravo i prava privrednih društava“.

Teme u fokusu našeg interesovanja o
kojima ćemo danas razgovarati su: Proces primjene Bolonjske deklaracije u BiH,
održavanje naučne konferencije „Etika Bosne i Hercegovine“, a zatim i bavljenje
naučno-istraživačkim radom.

  • Vi ste odbranili doktorsku disertaciju na temu “Statusne
    promjene u reorganizaciji stečajnog dužnika“, da li je to pitanje stečaja?

Da, radi se o postupku stečaja, ali veoma kompleksnom
pravnom području. Pored izbora da ide u postupak „gašenja“, stečajni dužnik
može odabrati reorganizaciju u stečaju kako bi nastavio sa poslovanjem.
Reorganizacija stečajnog dužnika je relativno nov pravni institut u našem
zakonodavstvu. U javnosti je manje poznato da subjekt nad kojim su utvrđeni
stečajni razlozi, može projeciranjem jedne ili više zakonom dopuštenih mjera u
stečajnom planu, nastaviti svoje poslovanje. Jedna od stečajnim zakonom dopuštenih
mjera su i statusne promjene. U tom kontekstu, cilj je bio istražiti, na koji
način bi se proveli zakonom dopušteni modeli statusnih promjena (spajanja,
pripajanja, podjele ili odvajanja) u postupku stečajne reorganizacije. Naime,
pravna teorija, zakonodavstvo i sudska praksa u našoj državi, pa i u zemljama u
okruženju nisu dale odgovor na ovo pitanje. Mišljenja sam da će doktorska
disertacija biti od koristi pravnim teoretičarima, stečajnim upravnicima,
stečajnim sudijama itd. U pripremi je monografija na ovu temu koja će ubrzo ugledati
svjetlost dana.  

  • Da li je važniji nastavni proces ili naučno-istraživački rad?

Baviti se naučno-istraživačkimradom je „intelektualno majstorstvo“, koje se zasniva na
kontinuiranom radu i učenju. Smatram da svaki ozbiljan naučno-istraživački
radnik, mora raditi na svom napretku. Dakle, na taj način ostvaruje lični rast.
On ima obavezu da „dežura u javnom prostoru“ i da se bori da ostane autonoman u
artikulisanju svojih stavova. Na tom putu, često nailazi na različite prepreke,
a ponekad i na nerazumjevanje. Sa obzirom da se na naučnim skupovima, naučnim konferencijama
itd. iznose najnoviji podaci i dostignuća u nauci, primjereno je da učestvuje
na istim. Pored toga, iz odgovarajuće naučne oblasti piše udžbenike, naučne monografije
itd. Sve navedeno je izloženo javnom diskursu i time podložno provjeri i
preispitivanju. Također, naučni radnik ima obavezu da stečeno znanje prenosi na
studente.  Smatram da je jednako važno, sa
jedne strane pisati i objavljivati naučno – istraživačke radove, a sa druge prenositi
znanje studentima kroz nastavni proces.

  • Da li je
    bavljenje naučno-istraživačkim radom „isplativ“ posao ?

Vidite, svako ko misli da je bavljenjenaučno – istraživačkimradom
finansijski isplativ posao, prosto je naivan. Vi ovaj posao morate voljeti, jer
samo tada ima smisao, u suprotnom bolje je da odustanete. Sa druge strane, Bosna
i Hercegovina je siromašna država i izdvaja zanemarljiva sredstva za oblast
obrazovanja. Nasuprot tome, od univerzitetskih profesora se traži konstantno ulaganje
u svoj akademski rast. Primjera radi, napredovanje u više akademsko zvanje
zahtjeva objavljivanje određeni broj udžbenika, naučnih ili stručnih radova u
referentnim naučnim ćasopisima, itd. Ne možete u određenom momentu odlučiti da
nauku ostavite po strani, naprosto to je nedopustivo. Traži se kontinuitet.

  • Sa obzirom na naprijed navedeno šta bi mladim ljudima
    preporučili?

Tokom moje karijere i radnog iskustva u obrazovanju, uvidio
sam nekoliko ključnih stvari. Ukoliko želite da napredujete, konstantno
postavljajte nove ciljeve. Učite u kontinuitetu! Morate biti spremni i otvoreni
za nova znanja. Kada odlučite pisati Vaše magistarske ili doktorske radove,
opredijelite se za iskusnog kvalitetnog mentora, koji zna upravljati Vašim
intelektualnim mogućnostima. Mentorova uloga je da kandidata usmjerava do srži
problema. Ja sam imao sreću da sam za mentora za izradu doktorske disertacije
imao vrhunskog pravnog stručnjaka sa visokim moralnim, etičkim principima, a
moram priznati i zahtjevnog u pogledu mojih istraživačkih zadataka.

  • Možete li nam reći kako vidite sistem visokog obrazovanja u
    BiH?

Kao što je poznato, 1999. god., u zemljama EU je uveden tzv.
„Bolonjski sistem“ koji je determinisao standarde u visokom obrazovanju. Radilo
se o uvođenju novog reformisanog visokog obrazovanja u Evropskom prostoru. S
tim u vezi, mnogo je urađeno i uređeno u pogledu primjene bolonjskih principa u
pravnim sistemima zemalja EU. Tako da možemo konstatovati da se već kreirao jedinstven
prostor visokog obrazovanja. Za razliku od zemalja EU, u BiH je situacija nešto
drugačija. Naime, 2003. godine, BiH je pristupila Bolonjskom procesu, a četiri
godine kasnije, donesen je Okvirni zakon o visokom obrazovanju, a zatim i
ključni strateški dokumenti u funkciji implementacije Bolonjskih principa.
Uprkos tome, već trinaest godina od donošenja Okvirnog zakona, određeni  kantonalni zakoni  i Zakon o visokom obrazovanju RS, nisu u
potpunosti usklađeni sa Okvirnim zakonom. Podsjećamo da je u ovoj godini u RS
usvojen novi Zakon o visokom obrazovanju i prilikom njegovog donošenja nije se
vodilo računa o potrebi harmoniziranja sa Okvirnim zakonom. Navedeni zakon
obiluje brojnim propustima, ali je nažalost, od strane određenih interesnih
grupa proglašavan gotovo revolucionarnim.

  • Pored naprijed navedenih, koji su drugi problemi u visokom
    obrazovanju?

Nemoguće je u nekoliko rečenica objasniti sve probleme u
visokom obrazovanju i ponuditi odgovor kako se mogu prevazići. To traži širu
naučnu i stručnu raspravu. Međutim, smatram da je jedan od osnovnih problema
što na nivou države, nema jedinstvenog dokumenta o naučnim i stručnim zvanjima.
Istina je da su određeni kantoni u FBiH i RS donijeli Pravilnike o sticanju i korištenju akademskih
titula, stručnih i naučnih zvanja. Međutim, problem je što oni nisu međusobno harmonizirani.
Sljedeće, prilikom razmatranja elaborata o društveno
– ekonomskoj opravdanosti osnivanja, Univerziteta ili novih organizacionih
jedinica/studijskih programa, nadležna Ministarstva bi morala povesti računa o
matičnosti fakulteta. Elaborati se ne bi smjeli odobravati, ukoliko nisu
usklađeni sa stvarnim potrebama tržišta rada. Dalje, na temelju sporazuma o
saradnji, neophodno je inicirati međunarodnu otvorenost domaćih Univerziteta,
odnosno poticati akademsku mobilnost nastavnika i studenata. Kvalitetna
zakonska rješenja su što su studenti u dovoljnom broju zastupljeni u radu
organa univerziteta, ali oni moraju biti potpuno slobodni u valoriziranju
interesa i zaštite svojih prava. Prijedlozi su da, nastavni planovi i programi,
posebno na prvom ciklusu studija, bi dobrim dijelom morali obuhvatiti praktični
dio nastave u dovoljnoj mjeri kako se nastava ne bi izvodila isključivo ex
katedra. Zatim, nadležnim obrazovnim inspekcijama, neophodno je dati potpunu
podršku u radu, kako institucionalnu tako i svaku drugu. Značajno je, što je na
nivou države formirana Agencija za razvoj visokog obrazovanja BiH, što je
ključno za primjenu Bolonjskih akademskih principa. Međutim, želim istači da je
pravo na obrazovanje jedno od temeljnih ljudskih prava. To je ključno i ne bi
se trebao kreirati ambijent za obrazovni elitizam. Mišljenja sam da je neophodno
Etiku kao obavezan nastavni predmet izučavati na skoro svim našim Fakultetima.
Smatram da je etika uslov i podloga za svaki koristan rad, pa i bavljenje
naukom.

  • Prošle godine u  Gradu
    Goraždu je održana prva naučna konferencija „Etika Bosne i Hercegovine“. Možete
    li nam reći otkud ideja za ovu Konferenciju?

Prorektor za naučno-istraživački rad
je inicirao, a Rektor, Osnivači univerziteta, a zatim i Grad Goražde podržali su
incijativu za održavanje Prve naučne konferencije na temu „Etika Bosne i
Hercegovine“. Dvodnevna konferencija je održana 14. i 15. Juna 2019. god. kao značajan
događaj za Grad Goražde i Bosnu i Hercegovinu. Učešće na ovoj konferenciji su
uzeli mnogobrojni priznati naučni radnici iz zemlje i inostranstva. Održano je
i niz drugih kulturnih aktivnosti. Sama Konferencija je bila zapažena ne samo u
BiH, nego i u međunarodnim naučnim krugovima. Na ovaj način, iz Grada Goražda
poslali smo poruku mira i tolerancije. Trenutno pripremamo narednu naučnu konferenciju,
ali u ovom momentu zbog epidemiološke situacije ne možemo odrediti tačan datum
održavanja iste. Sa jedne strane, iz jednog malog bosanskog grada, na rijeci
Drini poslali smo poruke mira, tolerancije, etike, a sa druge iz Evrope su
gotovo u isto vrijeme stizale najave,da bi Nobelova nagrada za književnost mogla
pripasti kontraverznom austrijskom piscu Peteru Handkeu, što se na kraju i dogodilo.
Nažalost, vijest o dodjeli Nobelove nagrade Peteru Handkeu, dovela je u pitanje
evropsku etiku koja je na ovaj način doživjela moralno posrnuće.