Kako bi Aljbaka sa Pešteri dočekao Bajram

0
542

Poznati muslihun sa Pešteri, selo Devreć Ali Bakić, koji je u narodu poznat kao Aljbaka, imao je dvije žene, sedam sinova i tri kćerke, svoju pekaru i poseban čardak samo za musafire ali i posebnu štalu za konje sa kojima su musafiri dolazili. Za vrijeme njegovog života, nikada nije zapamtio niko da je ikada ostao jednu noć bez musafira.

Rahmetli Aljbaka je bio predsjednik muslihuna na Pešter a živeo je 105 godina, odnosno od: 1847-1952 godine.

Za vrijeme Ramazana, dijelio bi sadaku i zekat. Gdje god je bilo sirotinje a on je znao, svi su imali da spreme Bajram.

Aljbaka bi zadužio sinove: Saliha, Arslana, Šabana, Ramu, Šemu, Mehmeda i Jusufa da prvo naprave spisak koliko ima siromaha na Pešter i koliko članova porodice ima u toj kući siromaha, zatim bi Aljbaka uzeo abdest i klanjao dva rekata, pa bi bismilom po islamskim propisima klao ovce a njegovi sinovi bi sređivali meso. Tako bi uoči blagdana Bajrama dijelio meso i brašno siromasima na Pešter i svi siromasi su imali da spreme hranu za Bajram. Za Kurban Bajram bi klao kurbane prvi dan Bajrama i odma ih dijelio da bi imali svi da spreme hranu za Bajram.

Govorio bi sinovima ,, Naše je ovo što dijelimo, pa zato u ime Allaha dijelimo što više da bismo imali više,,. Stado ovaca koje je imao, svake godine bi bilo sve veće, jer su se skoro sve ovce bliznile.

Prvi dan Bajrama bi obilazio odive i nosio im poklone, drugi dan bratstvo i komšije a treći dan prijatelje i poznanike. Djeca su imala posebnu radost, nakon klanjanja Bajrama, išla su od kuće do kuće i pjevala pjesme,, Djeca od Bajrama do Bajrama, ko nas obraduje njega će Allah obradovati,,. Aljbaka bi za djecu obezbijedio lokume a žene bi obezbijedile halvu, tako bi djeci dijelili lokume i halvu a svako dijete bi moralo znati po nekoliko sura iz Kur'ana, pa bi Aljbaka posebno za to nagrađivao djecu.

Aljbaka je strogo vodio računa u svom selu Devreč da se na vrijeme ožene muškarci i da se na vrijeme udaju djevojke. Govorio bi da je dužnost svih nas u bratstvu da se brinemo o ženidbi i udaji naše omladine.

Nijedna kuća nije smela biti zatvorena za vrijeme Bajrama, uvijek bi po neko morao da ima u kući kako se musafiri nebi vratili.

Kao muslihun, mirio bi ljude, pa je za Bajram ako je znao da je bilo nekih manjih nesuglasica između nekih ljudi, uzimao bi jedne za koje je znao da su više krivi za svađu pa ih je vodio kod drugih i tako mirio. Kada se radilo o krvovima ili obrazu, tu je strogo poštovao islamske propise, ako je ubistvo bilo planirano, morala se izvršiti osvjeta pa onda mirenje, sve druge svađe je rješavao brzo i uspješno i ljudi su živjeli u miru.

Kada bi neko ulazio u kuću a nije član porodice, svi su morali ustati i sretnuti sa osmjehom musafira, čak i musafiri koji su bili kod Aljbake, ako bi dolazili drugi, svi su morali ustati i dočekati musafira na nogama sa osmjehom. Aljbaka bi govorio: ,, Najbolji među nama su oni koji se obraduje musafiru i sretnu ga ispred kuće a, najgori među nama je onaj koji ne ustane kada musafir uđe u kuću, pa makar i on bio musafir u kući u kojoj je došao novi musafir,,.

Tradicija i običaji na Pešter su bili posebni a narod je bio čestit, pomagao drugima i poštovao druge, imala je hijerarhija u svakom selu, u svakoj kući. Dok je bilo poštovanja i pomaganja bilo je i srećnog života…

Za Pesterpress Naser Bakić