Nana iz Tutina nije mogla ispratiti sestru koja je preselila

0
1276

Nana iz Tutina uplakano priča kako je najteži dan u njenom životu bio kada je na ahiret preselila njena sestra koja je živjela u Novi Pazar u danima vanrednih mjera, odnosno krajem marta 2020 godine.

,, Moja sestra koja je živjela u Novi Pazar, imala je 82 godine, ja imam 80 godina. Najteži dan u mom životu je bio kada su mi javili da je moja sestra preselila na ahiret, a nisam znala da u ovom vremenu vanrednog stanja ne mogu otiči da se ispratim zadnji put sa sestrom. Zamislite kada cijeli vijek,odnosno punih 80 godina, živite sa članom porodice i da je došao vakat kada ga ne možete ispratiti na bolji svijet. Stara sam i nema javnih prijevoza,sve su ukinuli a od mladih niko neće da rizikuje da me odvede, jer se plaše velikih kazni. Zabranjeno je svima preko 65 godina da se kreću a ja imam 80 godina. Otišla bih ja pa neka me kazne, no nemam sa kim,nije veća kazna od ove, da ne mogu otić sestri na dženaze.

Već nekoliko dana plačem, šta sam doživjela da ne mogu ispratiti svoju sestru na ahiret. Bilo je ratova, kriza, bolesti ali da je zabranjeno kretanje ovo do sada nijesam doživjela a pogotovo da su zabranjene dženaze, namazi u džamijama i ispraćaji svojih najmilijih na ahiret.

Ova rana na srcu će mi ostat dok sam živa. Volela sam svoju sestru više od sebe a doživeh da ne mogu otić na dženaze.

Šta mi treba da očekujemo koji pređemo 65 godina osim, smrt. Niko nema dva vijeka, kome je suđeno umrijeće. Mnogo starih će da umre od ove muke, ne može nigdje da izađe, mnogi nemaju nikoga pa čekaju kad će se neko smilovat da im odnese da jedu. Više će umrijet naroda od gladi nego od ove bolesti. Koliko je samo onih koji su psihički oslabili u ovom vremenu kućnog pritvora. Šta smo kome uradili da nas zatvore? Ko omrli danas ko sutra, makar da smo još ovo šaku dana sa porodicom i da obiđemo svoje najmilije, mi u kućni zatvor bez presude i bez bilo kakve krivice, ovo nije bilo nikad,,.

Kroz suze priča Nana iz Tutina

Priču zapisao Naser Bakić