Dolaze naša braća i sestre iz dijaspore u zavičaj,kako da ih dočekamo

0
952

Ovih dana dolaze nam naša braća i sestre iz dijaspore na odmor u zavičaj. Prelaze toliki put da bi osjetili toplinu i mir u svom zavičaju. Niko nije otišao iz svog zavičaja zato što je voleo,već zato što je morao.

Mnogima skoro pola odmora prođe sređujući dokumentaciju,zato, mi koji smo u Sandžaku sa stalnim boravkom,trebamo imati razumjevanja i pustiti našu braću i sestre da završe poslove a mi smo tu,mi možemo i poslije nove godine. Zato, svi radnici koji imaju kontakata sa našom braćom i sestrama po pitanju službenih poslova, trebaju biti ljubazni i pomoći da u skladu sa zakonom završe svoj posao .

Ono što je jako važno,jeste da se nikako ne gleda na njih kao na strance,već kao na narod koji je dio nas. Nikako ne treba podizati cijene za bilo šta,niti ih gledati drugim očima.

Neka osjete toplinu svog zavičaja. Teško je u tuđini, tamo se samo radi i gradi,tamo nema vremena za muhabet,za posjećivanje,tamo su sve termini.

Nikako ne treba naš narod koji dođe iz dijaspore gledati kao nekoga ko ima para, na koga ćemo zaraditi,već ih treba gledati kao našu braću i sestre sa kojima trebamo lijepo muhabetit,jer su oni željni muhabeta,naših običaja,naše tradicije.

Teško zarađuju novac u tuđini. Ustaju rano dok još nije osvanulo a vraćaju se sa posla kada omrkne. Težak je tamo život.

Njima je potreban naš osmjeh kada ih sretnemo da se lijepo pitamo,njima je potrebna lijepa riječ. Želja za zavičajem je velika i kod svih vječno traje,svi bi voleli da se vrate u zavičaj ali, kod nas nikako da se stanje promijeni na bolje.

Izbjegavajte da im pričate o problemima,pričajte im lijepe teme,ono što će da ih razveseli,jer dosta je njima termina i problema u dijaspori. Većina voli da razgovara o temama iz djetinstva,jer je to jedino doba u kojem se osjeti srećan život.

Oni nijesu stranci,oni su naša braća i sestre,ovo je njihov zavičaj isto kao i naš…

Za Pesterpress Naser Bakić