Srbinu, konju i ženi, nikada ne vjeruj

0
1827

Srbinu,konju i ženi nikada ne vjeruj. Tako bi govorio rahmetli Arif iz Točilova sa Pešteri.

Volio sam se igrati sa djecom ali, razgovarao bih sa starijim insanima vrlo često,nekako su imali odgovor na skoro sva moja pitanja. Zapisiovao sam mnoge priče, svi razgovori su mi bili interesantni.

Tako sam zapisao i ovu priču koju od rahmetli Arifa. Pošto je živjeo samo sa suprugom,baš u ovoj dolini sa fotografije,nijesu imali evljada ali su imali dobrotu i milost prema svim dobrim insanima.

Živeo je jedan Srbin u selu Točilovo pod imenom Ljubo, pa bi mu često pomagao Arifov otac, međutim, kada je bio u godinama,nije imao toliko snage da bi Ljubu pomagao tako često. Pozove ga Ljubo da mu pomogne zdijevat sijeno,pa kada se sijeno uzdiže visoko, Arifov otac nije mogao više bacati, pošto je Ljubo bio na podinu i zdijevao sijeno , tada Ljubo vilom koju je držao u rukama gađa Arifova oca te ga povrijedi u glavu,baš onako dosta. Ljubo je bio mlađi dosta. Arifov otac sav u krv. Upita Ljuba zašto to uradi a on reče, da si dobar nebi bio musliman,možeš mi pomagati koliko god hoćeš ja ću te isto mrzeti.Budi sretan što te nijesam zaklao sabljom koju sam spremio ispod kreveta kada dođeš da mi pomažeš. Tako Arifov ota ode kući,pa kada ga upitaše ukućani šta se desilo on ispriča svima osim, Arifu koji tada nije bio tu. Nijesu smjeli pričat Arifu jer je on bio ljut i jako opasan. Njemu su rekli da se povrijedio u štali i da je sa tavana pala vila pa ga povrijedila.

Tako prođe skoro 10 godina, pozove komšija drugi Srbin mobu da pletu i prave dubirogu,pozove i Ljuba i Arifa i još neke mještane. No,jedan mještanin upita Arifa jestel se pomirili sa Ljubom a Arif ništa nije znao ,te mu ovaj ispriča a Arif se rasrdi, Dok pletu plot na dubirogu a posle se baskije kuju i rogovi a onda se pokriva slamom ili ševarom. Pletući plot,Arif uze sekiru da bi one pruće poravna i kada priđe do Ljuba, upitah ga, da li je udario njegovog Baba,dok Ljubo krenu ka njemu kosirom,Arif ga udari po glavi ušimice sekirom a Ljubo pade sav u krv. Skočiše svi oko njega,šta bi to a Arif reče,ja htedo da udarim baskiju a on se obrete te udari njega. Ljubo se onesvijestio,niti zbori,nit govori. Rasturi se moba,Ljuba povedoše u ambulantu sa konjima. Ode Arif svome Babu i ispriča mu kako ga je osvjetio. Babo mu reče,slušaj sine, amanet ti ostavljam,ja sam bio bolji tome Ljubu nego svi njegovi Srbi a on je pripremio bio sablju ispod kreveta da mi odsječe glavu. Nemoj nikada vjerovati Srbinu,konju i ženi. Kada ga je upitao zašto, pa Srbin te mrzi ko ga držao na glavu ko ga držao pod noge,žena uvijek hoće vlast i hoće da je bolja od muža, šta ti žena sazna,to će saznat mnogi,ona prvo priča majci ako je ima,ili sestri ili komšinki.Žena iz ljubomore i inata bi ti uradila svašta. Konju ne vjeruj,jer on uvijek čezne za slobodom,ma koliko ga hranio i držao,ako se nađeš iza njega, konj će te udarit kopitom.

Tako je Ljubo nakon nekoliko mjeseci oporavka,prodao imanje i napustio selo točilovo,otišao u Kraljevu sa porodicom.

Priču mi je ispričao rahmetli Arif Rušević iz Točilova

Oni koji preuzimaju moje priče,tekstove,neka obavezno preuzmu i moj potpis,jer je ljudski da ono što nije tvoj tekst ne možeš ti potpisati a i zaštićena su autorska prava zakonom. Znači,možete podijeliti ili preuzeti ali samo pod uslovom da je moj potpis. Neki portali su mi preuzimali više puta izreke i tekstove bez mog potpisa.

Za Pešterpress Naser Bakić